Poznati nogometni trener i čovjek koji je prvi dao priliku Luki Modriću, Franjo Džidić, preminuo je u 86. godini života, objavio je Zrinjski iz Mostara. Smrt ovog legendarnog trenera, koji je ostavio neizbrisiv trag na bosansko-hercegovačkom i hrvatskom nogometu, duboko je potresla nogometnu zajednicu. Preminuo je u Mostaru, gradu kojem je posvetio veliki dio svog života, a gdje je ostvario mnoge uspjehe, uključujući osvajanje prvog naslova prvaka Bosne i Hercegovine s Zrinjskim 2005. godine.
Džidić je u Zrinjskom proveo tri mandata, tijekom kojih je odradio ukupno 92 utakmice, zabilježivši 53 pobjede, 13 remija i 26 poraza. Iako brojke govore mnogo o njegovom trenerskom umijeću i posvećenosti, ono što ga čini nezaboravnim je njegova sposobnost da prepozna talent i pruži priliku mladim igračima. Najpoznatiji primjer toga je svakako Luka Modrić, kojeg je Džidić, tada još mladić u začetku svoje karijere, uveo u svijet profesionalnog nogometa, prepoznajući njegov ogroman potencijal.
Franjo Džidić rođen je 1939. godine u Mostaru, a nogometnu karijeru započeo je u najpoznatijem mostarskom klubu, Veležu. Svoj debi za prvi tim Veleža odigrao je 1958. godine, čime je započeo dug put kroz nogometnu karijeru. Tokom svoje igračke karijere, osim za Velež, nastupao je i za Borac iz Čapljine, a potom i za Mladost iz Širokog Brijega, gdje je odlučio završiti svoju igračku karijeru i usmjeriti se prema trenerskom pozivu.
Nakon završetka igračke karijere, Džidić se posvetio trenerskom radu, prvo kao pomoćni trener u Veležu, a kasnije kao glavni trener mnogih drugih klubova. Tijekom svoje trenerske karijere, osim Zrinjskog, Džidić je vodio i Leotar, Iskru, Šibenik, Samobor, Široki Brijeg, Cim, Ljubuški i Redarstvenik. Njegovo trenersko iskustvo bilo je široko i raznovrsno, no najviše će biti upamćen po svojim uspjesima u Zrinjskom i po tome što je prepoznao i lansirao zvijezdu kakvu svijet nogometa do tada nije vidio.
Bez sumnje, Džidićev najveći trag u povijesti nogometa ostat će njegova odluka da pruži priliku mladom Luki Modriću. Bio je to trenutak koji će kasnije postati prekretnica u povijesti hrvatskog nogometa, jer je Modrić, pod Džidićevim vodstvom, započeo svoj put prema svjetskoj slavi. Iako tada nije bilo jasno da će postati jedan od najboljih svjetskih nogometaša svih vremena, Džidić je već tada vidio Modrićev nevjerojatan talent i njegove kvalitete koje su ga kasnije dovele do osvajanja Zlatne lopte i mnogih drugih prestižnih nagrada.
Modrić je u Zrinjskom započeo svoju seniorsku karijeru, gdje je brzo stekao reputaciju jednog od najsvjetlijih mladih talenata. Franjo Džidić, bez obzira na to što su mnogi bili skeptični u vezi s mladićem iz Hrvatske, nije se bojao rizika. Džidić je vjerovao u njega, dao mu priliku da igra, te tako omogućio da Modrić izraste u igrača koji će kasnije postati ključni član Real Madrida i hrvatske reprezentacije. Kroz godine, Luka Modrić je postao nogometna legenda, a sve je to počelo zahvaljujući Džidiću, koji je prepoznao da iza skromnog i tiho ambicioznog mladića leži nevjerojatni talent.
Džidić je, osim trenerskog rada, bio poznat i po svojoj ljudskoj dimenziji. Bio je ljubazan, strpljiv, ali i izuzetno zahtjevan prema svojim igračima. Poznavao je nogomet iznutra, znao je što je potrebno da bi se uspjelo, a istovremeno je bio svjestan koliko je važna osobnost igrača, te se trudio razvijati ne samo njihove vještine na terenu, već i njihov karakter izvan njega. Nije bio samo trener; bio je mentor, prijatelj i osoba koja je svojim igračima davala nadu da mogu postići velike stvari.
Njegov trenerski uspjeh nije bio rezultat samo njegovog nogometnog znanja, već i njegove sposobnosti da izgrađuje timove koji su znali igrati kolektivno, u kojem je svatko imao svoje mjesto, a svi su zajedno radili za zajednički cilj. Njegov trenerski moto mogao bi se opisati kao vjerovanje u snagu timske igre, uz jasnu strategiju i posvećenost. Iako je Zrinjski pod njegovim vodstvom postao prvak Bosne i Hercegovine, možda najveći uspjeh Džidića bila je sposobnost da stvori dugoročan i pozitivan utjecaj na razvoj mladih nogometaša, poput Modrića, koji su potom postali svjetski poznati i cijenjeni.
Džidić je preminuo u Mostaru, gradu koji mu je bio dom, ali i mjesto na kojem je ostvario svoje najveće trenerske uspjehe. Iako nije bio dio mainstream medijske pozornosti, Džidić je bio izuzetno cijenjen od strane svojih kolega i svih koji su imali privilegiju raditi s njim. Iza njega ostaje bogata nogometna ostavština, koja će živjeti kroz uspjehe njegovih bivših igrača, od kojih je najpoznatiji upravo Luka Modrić, koji će zauvijek nositi Džidićevo ime u svom srcu.
Franjo Džidić nije samo bio trener; bio je pionir, vizionar, osoba koja je pomaknula granice mogućeg u nogometu, te je svojim radom i životom pokazao kako se strast prema nogometu može pretvoriti u neizbrisiv trag. Bez njega, mnogi nogometni putevi, uključujući i onaj Modrićev, možda nikada ne bi bili ostvareni. Ovaj veliki trener i čovjek će zauvijek biti upamćen kao jedan od ključnih ljudi u povijesti nogometa na Balkanu.
Leave a Reply